Hrvatsko-njemačka glazbena rapsodija

Mnogo je toga zbog pandemije u prvoj polovici godine otkazano u nepovrat. Mahom su otkazani umjetničko-glazbeni programi, no nekolicina uspješnih dogodila se tijekom siječnja i veljače. U Hrvatskoj izdvojit ćemo dva kojima je ravnao maestro Ivan Repušić, dobitnik godišnje nagrade Vladimir Nazor za glazbu: Svečani koncert u povodu hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske Unije 9. siječnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu te gostovanje Zbora Bavarskog radija i Minhenskoga radijskog orkestra s Hrvatskim glagoljaškim rekvijemom Igora Kuljerića i Beethovenovom Zborskom fantazijom 22. veljače u ciklusu Lisinski subotom.

Na koncertu se mogao čuti širok repertoar, od Bacha do Papandopula / Snimio Domagoj Kunić

Prema ideji i inicijativi ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek televizijski su snimljene interpretacije Simfonijskog orkestra HRT-a i Minhenskog radijskog orkestra, čiji je šef dirigent maestro Repušić. Oba su glazbena ansambla pod okriljem radijskih medijskih servisa, svaki u svojem gradu, snimili svoj dio programa, da bi montažeri i televizijski scenaristi dali svoj obol bilateralnoj dvosatnoj televizijskoj emisiji koja se naizmjenično odvija u dvorani Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i u minhenskoj Herkulessaal.

Produkciju emisije potpisuje minhenski radio BRKlassik (urednici Laszlo Molnar i Ulrich Pluta te redateljica Elisabeth Malzer) i Hrvatska radiotelevizija (urednica Ivana Kocelj i redatelj Danko Volarić). Snimka je istovremeno emitirana u ponedjeljak, 6. lipnja, u 22:15 na kanalu ARD-alpha Bavarske televizije i na Trećem programu Hrvatske televizije, a naknadno će se još moći vidjeti na nekodiranom satelitskom kanalu triju europskih zemalja njemačkoga govornog područja 3sat (11. srpnja u 21:15), te čuti na radijskoj mreži BR-Klassik (26. srpnja u 12:05).

Dok je nas koji znamo kvalitetu Minhenskoga radijskog orkestra možda unaprijed zabrinjavao ishod „sučeljavanja” s našim Simfoničarima, u konačnici smo ostali zatečeni vrhunskom razinom kojom su naši glazbenici parirali njemačkim kolegama. Nikakve razlike tu nije bilo u interpretaciji, čistom tonu i skladnom skupnom muziciranju, koje je u ambijentu našega nacionalnog kazališta predvodio maestro Tomislav Fačini. Mogli smo uživati u njemačkoj i hrvatskoj glazbenoj literaturi izvedenoj na najvišoj razini, uz probrane soliste. Odmah nakon špice počeo je program, gdje je komorni sastav Minhenskog radijskog orkestra pod energičnim Repušićevim vodstvom nizao skladbe sa snažnom porukom. Kako je u svojem obraćanju istaknula povjerenica Savezne vlade za kulturu i medije Monika Grütters, u tjednima kada nam gorko nedostaje kultura, ovaj je koncert pravi udarac timpana koji prati njemačko preuzimanje predsjedanja Vijećem EU.

Udarcem timpana započela je izvedba Nijemaca barokne teme Charpentierova preludija iz Te Deuma, poznati signal Europske radiotelevizijske unije (EBU), nakon čega nam se obratio glazbeni kritičar Bavarske televizije Maximilian Maier. Program se nastavio u istom stilu, Bachovim stavcima iz orkestralnih suita, između čega je riječ imao bavarski ministar znanosti i kulture Bernd Sibler, koji je naglasio značaj televizijskog koncerta kao mosta između dviju zemalja.

Gledatelje je odmah nakon toga oduševio nastup najboljega flautista na svijetu, Emanuela Pahuda, člana slavne Berlinske filharmonije, koji je u ovoj sezoni rezidencijalni umjetnik Minhenskoga radijskog orkestra, a on je u svojem genijalnom stilu dodavao ukrase u poznatu temu stavka Badinerie.

Uslijedio je prijelaz na Zagreb i bombastičnu najavu voditeljice Ive Šulentić, koja je u najavi Sorkočevićeve simfonije (2. u D-duru) istaknula njegovu diplomatsku karijeru i nepredvidljivi pretklasicizam te iznijela zanimljivost – da je u skladateljevu rodnom Dubrovniku davne 1377. uvedena prva karantena na svijetu. Na pretklasicizam se skladno nadovezao gudački „postklasicizam”, odnosno predromantika u stvaralaštvu „čuda od djeteta” Felixa Mendelssohna (10. simfonija za gudače u h-molu), nakon koje smo saznali da Minhenski radijski orkestar s Repušićem upravo za album snima sve gudačke simfonije toga skladatelja, što će ubrzo objaviti Bavarski radio.

Voditelj Maier naglasio je lik i djelo Mozarta kao pravog Europejca 18. stoljeća, koji je trećinu života proveo na putu, a u Mannheimu napisao svoj Koncert za violinu u G-duru KV 313, čiji smo prvi stavak čuli u izvedbi Pahuda, no ne izdvojena uz dirigenta kao solista, već ravnopravnog člana ansambla. Prije toga mogli smo doživjeti violončelisticu Moniku Leskovar, koja je lijepim tonom izvela varijacije na židovsku temu Kol Nidrei Maxa Brucha.

Središnji su prostor programa zauzele ministrice kulture Njemačke i Hrvatske – spomenuta je povjerenica Grütters terminološki prigodno povezala politiku i glazbu mišlju da kultura svira prvu violinu u političkoj svakodnevici Europe te najavila završnicu s Beethovenovom Devetom simfonijom, koju u 164. taktu od Nijemaca u minhenskoj Herkulessaal preuzimaju Hrvati u zagrebačkome HNK-u. Na kraju govornog bloka obratila nam se i hrvatska ministrica Obuljen Koržinek, koja je obećala pomoć umjetnicima u kriznim vremenima.

Voditelj Maier je doduše rekao da Mozart u svojim proputovanjima nije posjetio Zagreb, ali zato čak triput jest Richard Strauss, koji je rođen u Münchenu, nedaleko od njemačke lokacije izvedbe. Naša se Iva pak nadovezala informacijom da je na mjestu gdje sad nastupaju Simfoničari Strauss dirigirao vlastitu operu Kavalir s ružom, a poslije u Beču pratio izvedbu hrvatske opere Ero s onoga svijeta, koja je sredinom 20. stoljeća imala velik uspjeh diljem svijeta, te je izvedena više od sto puta u prijevodu na devet jezika. Posljednji je dio programa donio nastup nacionalnog prvaka Tomislava Mužeka, također rođena u Njemačkoj. On je otpjevao Lohengrinovu ariju o gralu In fernem Land (U dalekoj zemlji) i zapjev Miće pred Završnim kolom iz Gotovčeva Ere, gdje su mu se u finalu opere pridružili članovi Zbora HRT-a.

Između toga Minhenski radijski orkestar i maestro Repušić briljantno su „otprašili” Papandopulov Perpetuum mobile, završnicu njegove Sinfoniette. U podjeli posljednjih taktova Beethovenove 9. simfonije zborski je finale pripao Zboru i Simfonijskom orkestru HRT-a, u iznimno žustru brioznom tempu emotivne i dirljive glazbe s optimističnom porukom svijetu „Svi će ljudi braća biti”.